Goričko - Nekad pakao, danas raj

kolumna

01_dvorana
Nekih tri milijuna godina prije stoljeća sedmog, u našoj blizini povremeno je bjesnio veliki strašni vulkan, izbacujući goleme količine lave, kamenja, prašine i svega onoga što vulkani i inače izbacuju kad polude. I ovaj se po tome nije bitno razlikovao od ostalih svjetski poznatih vulkana.

Na samom kraju malene i ljupke susjedne nam države, sjeverno da sjevernije ne može biti, smjestio se pitoreskni kraj prepun niskih brežuljaka prekrivenih šumama i šumarcima, plitkih dolina ( domaći im vele grabe ) prošaranih potocima i plodnim njivama, idealan kraj za uživati u svim dobrobitima koje nam priroda nudi kao na dlanu. Goričko, tako je naime ime tog prekrasnog kraja, veličine je 45K ha, sa oko 25K stanovnika poznatih po ljubaznosti, gostoljubivosti i nekom čudnom jeziku za koji se i ostali Slovenci kunu da ga ne razumiju jer da to baš i nije slovenski. To je donekle i normalno, obzirom da su tim područjem stoljećima zajedno tulumarili i Slovenci i Autrijanci i Madjari te pokoji Čeh, pa kad bi se morali dogovarati u kojoj grabi bude sljedeći party, nekak su se morali sporazumjeti.

Goričko je poznato i po velikom dvorcu ( slovenski naziv za dvorac je grad, op.a. ) koji su sagradili hrabri vitezovi Templari negdje u doba križarskih ratova. Tu bi oni spavali i odmarali na putu prema svetoj zemlji ili kad bi se negdje pobili sa nevjernicima onda bi tu vidali rane, žderali prasetinu sa ražnja, pili rujna vina i nahitavali se zgodnim Slovenkama i Madjaricama. Ako bi baš jako dobili po ušima, jer nisu ni nevjernici bili baš stalno luzeri, onda bi se skrivali po dvorcu bježeći iz sobe u sobu, kojih je 365. Da, tristošezdesetpet!

Ogromno zdanje koje je nažalost danas u dosta derutnom stanju. Klasika, fali love za obnovu. Ali ljudi se trse, probavaju, ne sjede skrštenih ruku ko ovi drugi koji sjede. U spoju vrijednih ruku domačih pregalaca, pametnih političara te novaca iz evropskih fondova stvari idu na bolje prema prvobitnom sjaju. U dvorcu možete vidjeti izložbu domačih obrta i lokalnih posebnosti, postoji i info točka gdje možete saznati sve što vam srce želi o tom kraju, ljudima, običajima. Tu je naravno, kao što i priliči jednom takvom zdanju, dvorana za vjenčanja pa ako zagusti, samo da znate da možete i to. Da bi došli do dvorca i uživali u njemu morate se zaputiti do sela/grada/općine kodnog imena Grad. ( grad = dvorac, kužite? ). Nije da je to baš grad, ipak je više onak, selo. Uz cestu. Al dobro, ak oni vele da je grad, tko smo mi da sudimo, jel tak? Par kučica u cvijeću, trava oko nje, birtija, pošta, slastičarna. I pas koji laje. I to bi bilo to. I još nešto…

U srcu tog, jel, grada, na ponos i diku mještana nalazi se najnovija atrakcija tog dijela svijeta, zabavno poučni park “Vulkanija”. I tu se vraćam na onaj vulkan iz uvoda teksta. Naime, domaći su tak ponosni na činjenicu da je tu nekad divljao vulkan da su odlučili o tome informirati širu javnost, podučiti djecu i neznalice te na tome jos i fino zaraditi. Uz ljubazno vodstvo dva preslatka curetka, za koje nisam siguran da nisu konobarica i frizerka u lokalnoj birtiji i frizerskom salonu, možete saznati sve što vas zanima o nastanku vulkana, kako njihovog tako i ostalih. U simpatičnim 3D crtanim filmovima, napravljenim na nivou najvećih svetskih blockbustera, glavni junak, mala krtica Oli, vodi vas kroz svijet lave.

U predvorju kompleksa možete se zabaviti igrajući poučne igre primjerene i za stariju populaciju. Kad vam to dosadi simpatične će vas voditeljice provesti po tunelu rudnika, naravno, napravljenog iz stiropora i malo boje, priuštiti će vam vožnju rudarskim liftom na dubinu od 6 km kojim dolazite do savršenstva tehnologije u zabavnoj industriji. Kino dvorana sa 24 sjedeća mjesta u kojoj imate priliku uživati u 15-minutnoj stereo projekciji i saznati ali baš baš sve od vremena velikog praska pa do danas. I kak je prvo bilo crno, pa su bile ribe, pa su onda ribama narasle noge i tak dalje, sve do čoveka. Uz tresenje stolaca dok Trex trči pored vas ili prskanja vode dok pored vas pliva strašni kit vrijeme vam proleti u taj čas. Ludo!

Da ne bi ispalo da se na Goričkem, kak je zoveju domaćini, puno priča a niš ne pije pobrinuli su se i za to. Postoji sijaset domačija i kmetija gdje možete dobro pojesti i popiti, znaju ljudi kak se dela seoski turizam. Može vam se vrlo lako desiti da malo previše zavirite u čašicu jer su vina olična pa za male pare fino prespavate. Ljubazni će vas domaćini, ako za to bude potrebe, otvorenog srca ali vjerojatno i otvorenog jamranja odvući u sobu, pokriti vas dekicom i potiho za sobom zatvoriti vrata, puštajući vas da mirno utonete u san.

Štiklec za kraj. Kak je cijeli taj predjel lagano brdovit, desilo se da je povrh kino dvorane koja je ukopana u zemlju, lokalno groblje. Kozmik!

Renato Sopek



Komentiraj


Ljeto u mom gradu

Ljeto u mom gradu

kolumna

sluske

Dino Džendžo: Ako letiš avionom, strašno je važno…

kolumna

Sigurnost prije svega

Sigurnost prije svega

kolumna

rocco

Za koga navijam? Za Rocca Sifredija

kolumna

boza

Hajmo ipak sve posložiti na papir...

kolumna

awesome

Hajmo ipak sve posložiti na papir...

kolumna

trmvaj

O vegetarijanstvu i talibanstvu

kolumna

bubnjar

TATA JE KRIV

kolumna

kiss_01

Suprug ili pas

kolumna

01_dvorana

Goričko - Nekad pakao, danas raj

kolumna