Suprug ili pas

kolumna

kiss_01
Čitam neki dan na jednom portalu, kako to danas moderno veliju da ne bi kao bila reklama, da su u školi klepili klinca od šest godina, jer je svoju "curu" poljubio u ruku. Onak, gentelmentski valjda. Kisihand gospodična, ljubim ruke. I tim groznim činom još jednom joj ukazao na činjenicu da je u njegovom malom nevinom srcu jedan dio odvojen samo za nju. Sad svi uzdahnemo, joooj, mikić mali, kak slatko i to. Da, svi osim njegovim školskih prijatelja, zlobnih, ljubomornih, što li već, koji su ga otkucali raski, ova direktorici a ova pak muriji. I mali Romeo popuši kaznenu prijavu za seksualno zlostavljanje. Ta će mu nota iz života ostati zapisana u njegovom životopisu do kraja života i pratiti ga gdje god bude bio, što god radio. Seksualni manijak. Mislim, dečec ima 6 godina!? Vjerojatno mu prvi put u životu leptirići skaću po želucu, guta knedle dok svojoj Juliji hoće reći da je voli i to onak, istinski, bez imalo kalkulacija. Iz srca, kak bi rekli.

Tu se ja sjetim svojih dana iz vrtića, jedne Sandre i njene najbolje frendice Sanje, dva komada, al onak, brutalna. Sandra je uvijek bila dotjerana, lijepa plava kosa, uvijek uredno počešljana, rajf na glavi, plave okice, prčasti nos. Uvijek dotjerana, odjevena po zadnjoj modi, u ispeglanoj košulji sa dužom kragnicom ili dolčeviti, tamno plavoj haljinici malo ispod koljena, uvijek u štramplama ili bijelim soknicama, smedje cipelice mungos ili balerinke, damskog garda. uvijek ljubazna prema svima ali pomalo hladna. Dobiti njenu naklonost ili pusu u obraz bilo je ravno sedmici na lotu. Već su je onda doma pripremali za fini i kulturan život, muzička škola, solfeggio, ekonomija, pravo, menadžment i to.

Sanja je pak, s druge strane, bila razigranija, raspuštenija, veselija, društvenija. Haljinica nekad i iznad koljena, štramplice ponekad malo poderane, najčešće oko koljena, tu i tamo poneka fleka od ručka na majci, tenisice. 
I njoj nije bio problem primiti te za ruku ak si joj se dopadal, stisnuti te negdje iza vrata i poljubiti u obraz, čak i u usta ali samo ako si joj prepustio svoj dio gableca, recimo šnitu kruha sa paštetom. Danas bi rekli za nju da je sponza ili bi upotrijebili neki još gori izraz ali je mi nismo tak doživljavali, nama je ona bila jednostavno lijepa i šlus. To je bilo dosta za leptiriće.

Koliko god su one bile najbolje frendice rivalstvo za naklonost muškog dijela naše vrtičke grupe postojalo je. A mi smo, ko pravi nerasti, oblijetali oko njih i nahitavali im se kad god se ukazala prilika. Ponekad je znala puknuti i šora ak bi jedna od njih recimo pogledala obojicu, pa se nije moglo razaznati tko joj je miliji u tom trenu. Ili ono, ti ispričaš vic, ovaj drugi vrisne od smijeha a ona gleda njega a ne tebe. Odma po lampi, nema tu puno priče. Kaj se ti imaš smijati tak glasno, majmune! 

Vrhunac je bio u popodnevnoj igri na dvorištu. Svaka si je izabrala svoju ekipu, one su bile kao "supruge", jednog su si odabrale za "muža", još dvojicu ili trojicu "sinova", zavisi kak su bile raspoložene taj dan za radjanje (zanimljivo kak nikad nisu imale ni jednu kćerku) i obavezno dvojicu za "pse". I tak bi jedni hengali na ljuljačkama, drugi na penjalicama ili u pješčaniku i cijela ta scena je malo vukla na dokumentarne emisije o pavijanima. "Muž" bi važno sjedio na najvišem mjestu i pravio se važan, jer ipak je on njen frajer, "sinovi" su se motali oko "mame" i bezuspješno joj se nahitavali, u biti to je bila najdosadnija uloga, a ova dva "pesa" su cijelo vrijeme nekaj kao šnjofali okolo i svako malo bi se namještali tak da ih ona može pogladiti po kosi. I to je bio vrhunac. Njena nježna ručica u tvojoj kosi. Jaoj! To je značilo da joj se svidjaš do bola. Taj je dodir znao u muškima izazivati tjelesne reakcije za koje u tom trenu baš i nismo mogli točno reći kaj su, ali će nam u pubertetu postati jasno o čemu se naime tu radi.

Pa si ja mislim, jel je to isto bilo seksualno zlostavljanje iz početka priče? Mali Romeo je očito rodjen u krivo vrijeme i u krivoj državi i pušit će foru gdje god se bude pojavio. Išao bi u srednju? Može, naravno. Ček, ček, a kaj je ovo, tu piše da si manijak? Hm. Kaj, faks? Gospon manijak, čujte, nekak smo baš ove godine bukirani, dodjite drugi put. Posao? Ne može, vi ste lud, bolestan, tu lijepo piše da ljubite ruke klinkicama. Prostak jedan, sigurno doma na kompu imaš i proste slike! Ja bi tebe momak u zatvor doživotno, pa tam ljubi ruke svojoj "curi"!

U stvari, sad kad bolje razmislim, mogao bi ja potražiti Sandru i Sanju i tužiti ih za seksualno zlostavljanje. Jer očito je to bilo to, kaj drugo? I njih i tetu Nadu kaj nije pazila na te manijakice i socijalne službe i državu čiji je represivni aparat zatajio onda kad nije smio. Sve ih tužiti. Ak mogu Ameri, zakaj ne bi i ja?


Renato Sopek



Komentiraj


Ljeto u mom gradu

Ljeto u mom gradu

kolumna

sluske

Dino Džendžo: Ako letiš avionom, strašno je važno…

kolumna

Sigurnost prije svega

Sigurnost prije svega

kolumna

rocco

Za koga navijam? Za Rocca Sifredija

kolumna

boza

Hajmo ipak sve posložiti na papir...

kolumna

awesome

Hajmo ipak sve posložiti na papir...

kolumna

trmvaj

O vegetarijanstvu i talibanstvu

kolumna

bubnjar

TATA JE KRIV

kolumna

kiss_01

Suprug ili pas

kolumna

01_dvorana

Goričko - Nekad pakao, danas raj

kolumna