O vegetarijanstvu i talibanstvu

kolumna

trmvaj
Disklejmer: premda Arteturjen ima politiku laganinija, s druge strane je obaveza nas da ne zabijamo nojevski glavu u pijesak. Tako da će naš portal i dalje biti posvećen ugodi i zabavi, ali nećemo izbjegavati problematične teme, no nećemo nikada biti žuti i zakuhavati frku. Dakle, vedro i zabavno, ali i hrabro i angažirano. Živili.

Pa kaže: evo, malo pomalo nam je došaoi kraj godine, pa i sama Nova godina. Već od najvećeg hrvatskog blagdana, Martinja, se osjeća lagani svečarski duh, a to se lijepo otjelotvoruje povećanim obujmom strukova u muževa i bokova/grudi u dama, dakle svakim danom postajemo sve puteniji i puteniji. I puteniji. Premda smo zasluženo umorni od svakodnevnog bančenja, svaki se novi dan pokazuje kao stvoren za novo hedonističko uživanje, helensko pretjerivanje i dolaženje doma u neko posve neprimjereno vrijeme. A kaj se mora, mora se. Nije da nije teško.

Božić je prošao (skoro) bez talibanskih ispada klimakteričnih muškaraca u haljinama pa je to u redu, čak i inkvizicija mora provest neko vrijeme uz vinčinu, odojka i francusku salatu.  Period između Božića i Nove bremenit je kompulzivnim kupovanjem i  dupkompunjenjem sirotoga frižidera. Tako sam i ja kupio janjetine i pajcekovine za Novu, kad mi se dogodilo nešto neobično, neočekivano i donekle tragikomično. Naime, na fejsu me, na spomen mesa, napala jedna poznata likovnokritička djelatnica (n.s.o.), s kojom sam inače uvijek bio dobar te me ljutito otfrendala i to samo zato što jedem meso. Osjetio sam se diskriminiran, baš kao što se npr. katedralska kuna osjeća kada ju napadne neki opasni travojed.

Pa sam se zamislio. KK? (WTF?)  Pa si mislim, jel sam ja ikome u životu prigovorio nešto oko toga kako se oblači, koga ljubi, u što vjeruje i što jede? Nisam. Dakle, za zaključiti je da vjerojatno nisam negativac, ali ta urbana intelektualka je sigurna da jesam. Dakle, što je razlog svem tom epskom dramljenju? I odmah se, intuitivno, pojavljuje krivac: netom prošla godina problema, loših ishoda, bahatosti, kukavičluka, besramne demonstracije primitivizma i brukanja u očima cijelog civiliziranog svijeta. Godina u kojoj se naš narod nije iskazao, a emocije su bile snažne i negativne. Dvije i trinaesta, ne ponovila se. Jedva čekam fašnik, kada će snažno fasovati u Samoboru.

Ipak, nije sve tako crno, ako si roker, pa si se odvrno. Počela je nova 2014. u kojoj se nadam da će napetosti malo olabaviti i da će ljudi koji se kunu u Isusa napokon početi stvarno slijediti i njegovo učenje, kao i preporuke novog, pozitivnog Pape. I godina u kojoj će ljudi odistinski, bez fuliranja, voljeti bližnjeg svoga i duhovno i tjelesno. I, jebogailija, godina u kojoj će vegetarijanci pustiti nas mesoždere da pečemo roštilj, kotlovinu i ine poslastice, bez da budemo proglašeni manijakalnim ubojicama.  Što, na kraju, želim svima? Zdravlja, mira, ljubavi, veselja i obilja. I tolerancije, jer toga nam, izgleda, najviše fali.


Komentiraj


Ljeto u mom gradu

Ljeto u mom gradu

kolumna

sluske

Dino Džendžo: Ako letiš avionom, strašno je važno…

kolumna

Sigurnost prije svega

Sigurnost prije svega

kolumna

rocco

Za koga navijam? Za Rocca Sifredija

kolumna

boza

Hajmo ipak sve posložiti na papir...

kolumna

awesome

Hajmo ipak sve posložiti na papir...

kolumna

trmvaj

O vegetarijanstvu i talibanstvu

kolumna

bubnjar

TATA JE KRIV

kolumna

kiss_01

Suprug ili pas

kolumna

01_dvorana

Goričko - Nekad pakao, danas raj

kolumna